(virtual) home (far) away from home

The past seven months have been very much alike dystopian novels I read while studying, in an old library, next to a window looking out at the sea and the islands kilometres away. When the first lockdowns started happening, my mind jumped right to some scenes from Margaret Atwood’s Oryx and Crake. I don’t know … Continue reading (virtual) home (far) away from home

“I gledao bih te kako se topiš i nestaješ, i bio sretan jer te se napokon oslobađam”

Postoje ljudi koji izliju srce i dušu u trenutku kada kemijska u njihovoj ruci dotakne papir. Postanu nam bliski. Svrstamo ih u onu šačicu ljudi koji znaju kroz što smo prošli, što nas noćima drži budnima i što ubrza kucanje našeg srca. A nismo ni riječi s njima progovorili. Univerzalnost ljudskih osjećaja i iskustava, tek … Continue reading “I gledao bih te kako se topiš i nestaješ, i bio sretan jer te se napokon oslobađam”

Najdraži svjetovi u posljednjih godinu dana

U proteklih 365 dana nešto (intuicija, šest čulo, viša sila?) je htjelo da mi se u rukama nađu knjige prepune slojeva podložnih raznim interpretacijama zahvaljujući podtekstovima, simbolima, aktualnim i univerzalnim temama, ali ponajviše kompleksnim likovima. Mnogi iz galerije likova koji pripadaju mojoj 2018. godini zaista su dijelili Zemlju sa ovim čovječanstvom, ali su priče o … Continue reading Najdraži svjetovi u posljednjih godinu dana

“Znam da smo u stanju prihvatiti ono što ne možemo biti jedno drugome i pretvoriti to u poetsku tragediju naših života”

Chimamanda Ngozi Adichie prvotno mi je pozornost privukla izlaganjima na TEDx događajima, konferencijama, skupovima i talk showovima. Potpuno smirena i sigurna u svoje riječi, pričala je o tome zašto bismo svi trebali biti feministi, upozoravala na opasnost jedne priče, pridružila se onima koji su pričali o pokretu #MeToo, feminizmu i nečemu što se danas populrano naziva toxic masculinity, istovremeno … Continue reading “Znam da smo u stanju prihvatiti ono što ne možemo biti jedno drugome i pretvoriti to u poetsku tragediju naših života”

Interliber, dan prvi

Vrijeme je Interlibera, što je dosad za mene podrazumijevalo da cijelu ušteđevinu potrošim na lijepu riječ, kopam po štandovima poznatih i nepoznatih izdavača, sretnem ljude koje nisam vidjela godinama i one koje možda nikad ne bih ni povezala s ovakvim događajem. Svake godine dosad pokušala bih pogoditi vrijeme kada nije velika gužva, ali naravno da … Continue reading Interliber, dan prvi

“Zvijezde su mi se nasmiješile i kada je zapuhao povjetarac, zazvonile su kao petsto milijuna zvončića”

Vjerujem da nisam jedina koja na pitanje ‘Koja ti je najdraža knjiga?’ odgovara ‘Mali princ‘. Koliko god u današnjem svijetu to zvučalo kao klišej, samo zato što je mnogo ljudi čulo za to djelo, Mali princ je osoba kojoj se obraćam kada razmišljam i donosim teške odluke. Znam da zvuči čudno, ali Antoine Marie Roger de … Continue reading “Zvijezde su mi se nasmiješile i kada je zapuhao povjetarac, zazvonile su kao petsto milijuna zvončića”

“To vam je pitanje anatomije”

Veronika Vinter. I Florijan Bauer. Bankarska službenica koja se bori s dugovima nakon rastave i inženjer strojarstva koji živi na račun stroja za zamatanje poklona i svoju mirovinu ispunjava dnevnim ritualima i rasporedima punih deset godina nakon smrti supruge Amalije. Gospođu Veroniku Vinter i gospodina Florijana Bauera spojila su leđa. Ne, nisu se negdje zajedno … Continue reading “To vam je pitanje anatomije”