“I gledao bih te kako se topiš i nestaješ, i bio sretan jer te se napokon oslobađam”
Postoje ljudi koji izliju srce i dušu u trenutku kada kemijska u njihovoj ruci dotakne papir. Postanu nam bliski. Svrstamo ih u onu šačicu ljudi koji znaju kroz što smo prošli, što nas noćima drži budnima i što ubrza kucanje našeg srca. A nismo ni riječi s njima progovorili. Univerzalnost ljudskih osjećaja i iskustava, tek … Continue reading “I gledao bih te kako se topiš i nestaješ, i bio sretan jer te se napokon oslobađam”
Aurelia's Wreath 